Dobro došli na službene stranice Udruge veterana Domovinskog rata 158. brigade i
 6. domobranske pukovnije 


 

Povjesnica 158. brigade i 6. domobranske pukovnije HV Split

Temeljem zapovijedi ministra obrane RH od 27. prosinca 1991. god., u siječnju 1992. god. započeto je ustrojavanje 158. br HV–Split. Postrojba je formirana mahom od dragovoljaca 1. bataljuna 114. br. poznatijeg kao „škverski bataljun" koji su svoj ratni put započeli kroz rezervni sastav MUP-a početkom 1991. godine. Od lipnja 1991. god. pridružuju im se dragovoljci većih splitskih firmi: HPT-a, Dalme, Brodomerkura, Koteksa, Jugoplastike, Dalmacijavina, i drugih. Cjelokupni sastav bataljuna bez „satnije Brodomerkura" ulazi u sastav i čini okosnicu i zapovjedni kadar novoustrojene 158. brigade HV Split.

Sve
čanu prisegu pripadnici 158. brigade polažu 29. veljače 1992. god. na gradskom stadionu Poljud. Postrojba nakon izrade mobilizacijskih planova i popune sa materijalno tehničkim sredstvima već u travnju 1992. dobiva zadaću osiguranja državne granice RH na širem području Buškog blata i planine Kamešnice, a zbog mogućeg neprijateljskog probijanja livanjske bojišnice, a jedna satnija dobiva zadaću osiguravanja položaja na planini Svilaji na drniškoj bojišnici. U srpnju 1992. postrojba dobiva zadaću i upućuje se na južno bojište te sudjeluje u završnim operacijama oslobađanja prostora dubrovačkog zaleđa i formiranja crte obrane iznad Popova polja selo Šuše i selo Belanići. U snažnim borbenim djelovanjima na južnom bojištu postrojba je imala 2 poginula i desetke ranjenih pripadnika.
Prvi ratni zapovjednik 158. br. bio je pukovnik Stipe Bilokapi
ć (prvi zapovjednik 1/114. br. ZNG), njegovom pogibijom 1. svibnja 1992. god. zapovjednikom brigade imenovan je pukovnik Branko Švragulja.
 
Krajem mjeseca listopada 1992. postrojba se vra
ća u Split, te sukladno procesu reorganizacije i preustrojavanja OS RH od pripadnika 158. br. formira se 6. domobranska pukovnija Split.

S obzirom na veliko borbeno iskustvo dragovoljaca koji su 1991. i 1992. sudjelovali u borbenim djelovanjima na drniškom, južnom i sinjskom bojištu, prva zadaća 6. domobranske pukovnije dodijeljena je 1. satniji 1. bojne „škverska bojna" koja u veljači 1993. god. posjeda položaje na prostorima drniške bojišnice, nakon čega se u ožujku mobilizira 2. satnija i proširuje se područje odgovornosti satnija od planine Moseća do planine Svilaje. U to vrijeme bojišnici je bila aktivna i učestalo su se provodila borbena djelovanja. Satnije su do domobilizacije cijele bojne u svibnju 1993. god. bile operativno podređene domobranskoj bojni Drniš, koja je već prije dolaska pripadnika 6. pukovnije posjedala zonu odgovornosti od planine Svilaje do planine Moseća na drniškoj bojišnici. Tijekom svibnja i početkom lipnja 1993. domobiliziraju se zapovjedništvo pukovnije sa pristožernim postrojbama, cijela 1. i 2. bojna, koja nakon petnaestodnevne obuke u području sela Gizdavac preuzima dio bojišnice na planini Svilaji. Tijekom lipnja 1993. god. domobranska bojna Drniš preuzima novu zonu odgovornosti na Miljevačkom platou, a 6. pukovnija preuzima zonu odgovornosti od sela Dugeča na planini Moseć do Ivove glave na planini Svilaji te joj se operativno podređuju domobranska bojna Solin i samostalna satnija HOS-a iz sastava 114. brigade. Podršku postrojbama na prvoj crti bojišnice pružala je mješovita topnička bitnica 6. pukovnije koja je 1994. god. preustrojena u topničko raketni divizijun i tenk T-55 operativno podređen satniji HOS.

Po
četkom 1994. god. u sastavu pukovnije ustrojen je kamp za obuku borbenih postrojbi u selu Ogorje koji je 1995. dislociran na prostore planine Kamešnice.

Dijelovi 6. domobranske pukovnije krajem 1994. god. aktivno sudjeluju u potpori operacije „Zima 94" kada se zona odgovornosti pukovnije proširuje i 1. bojna preuzima položaje od 3. bojne 126. dp. Sinj na podru
čju Peručkog jezera i padina planine Dinare. Početkom 1995. god. postrojba se popunjava do pune formacije 2164 pripadnika te se u potpunosti mobilizira 3. bojna koja je do tada imala samo aktivan dio zapovjedništva bojne. U tom vremenu slijedi intezivna obuka i doobuka te ustrojavanje 4. bojne jačine ojačane satnije, u čiji zapovjedni sastava ulaze mahom provjereni i iskusni pripadnici 1. bojne, koji načelno sačinjavaju zapovjedni kadar iste kao i najspremniji pojedinci iz ostalih ustrojbenih cjelina 6. pukovnije.

Dobro pripremljena i uvježbana 6. domobranska pukovnija sudjeluje u operacijama „Ljeto 95", „Oluja" te snažnim borbenim djelovanjima prilikom zaustavljanja neprijatelja na prostorima Bosanskog Grahova (prijevoj Derale) 12. i 13. kolovoza 1995.
god., kao i u operacijama „Maestral" i oslobađanju grada Drvara, a svoj ratni put završava davajući potporu snagama u operaciji „Južni potez". U studenom 1995. od odabranih pripadnika 6. dp. formira se ojačana satnija koja se podređuje zapovjedniku ZP Knin generalu Anti Gotovini za moguće intervencije na cjelokupnom prostoru RH, sukladno zapovijedi Načelnika glavnog stožera OS RH. Postrojba nakon formiranja odlazi na otok Brač na jednomjesečne pripreme i provodi intezivne psihomotoričke pripreme za predstojeće zadaće.

Završetkom borbenih djelovanja krajem 1995.
god. 6. pukovnija se vraća u Split, te joj se dodjeljuje zadaća vođenja Zbornog mjesta Split, a njegovim gašenjem u prvoj polovici 1996. god. uslijedila je postupna demobilizacija većeg dijela postrojbe.

Za prvog zapovjednika 6. domobranske pukovnije imenovan je pukovnik Josip Tešija do tada načelnik stožera 158. br. HV.
Postrojbom su nadalje zapovijedali:
· bojnik Slobodan Matenda vršitelj dužnosti zapovjednika od studenoga 1993. god. do studenoga 1994. god.
· pukovnik Mirko Klarić zapovjednik od studenoga 1994. god. do završetka Domovinskog rata, te odlaska na dužnost načelnika stožera IV Zbornog područja  Ston, 
· pukovnik Nikola Tokić nakon povratka iz zapovjedno stožerne škole HVU od kolovoza 1996. do gašenja postrojbe 2003. god.

Zbog bolesti pukovnika Tešije od kolovoza do studenoga 1993. god. za vršitelja dužnosti zapovjednika postavlja se satnik Ante Žaja, te odlaskom pukovnika Mirka Klarića na školovanje u travnju 1996. god. za vršitelja dužnosti zapovjednika pukovnije postavlja se bojnik Ivica Bubić, načelnik stožera 6. domobranske pukovnije.

Tijekom ratnog puta kroz sastav 6. domobranske pukovnije prošlo je preko 4 880 pripadnika, 16 pripadnika dalo je život u obrani domovine, te se jedan pripadnik vodi kao nestao. Postrojba je prestala aktivno djelovati 2003. godine.

U ratnim djelovanjima 158. br. i 6. dp. HV imale su 19 poginulih i jednog nestalog pripadnika. Neka im je vječna slava i hvala!

Udruga veterana Domovinskog rata 158. br. i 6. dp. HV
Split 05.06.2013.

MI NISMO ČEKALI DA NAM PIŠU POVIJEST, MI SMO POVIJEST SAMI NAPISALI!

aaaaaaaaaaaaiii